Gli inventari della Custodia d’Istria della provincia dalmata di S. Girolamo tratti dal manoscritto “Libro della Custodia dell’Istria (1688-1739)”. Archivio del convento di S. Francesco in Cherso

Nell’archivio del convento di S. Francesco a Cherso si conserva il registro degli inventari dei beni mobili della Custodia d’Istria della Provincia Dalmata di S. Gi-rolamo dei frati minori conventuali, per il periodo che va dall’anno 1688 all’anno 1739. In questo manoscritto sono contenute notizie importanti relative ai beni (mobilia) esistenti in chiese, conventi, ospizi e cappelle dell’Ordine sul territorio della sua Custodia istriana e agli altri oggetti sacri di proprietà dei minori conven-tuali locali. Poiché la maggior parte di tali oggetti è andata perduta nel corso degli anni, lo scopo del presente testo è quello di far conoscere questo patrimonio sacro scomparso, vanto e decoro della penisola istriana.U arhivu samostana sv. Franje u Cresu franjevci konventualci čuvaju pozamašan tvrdo ukoričen svezak od 376 stranica velikog formata (31 x 22 cm) s naslovom Libro della Custodia dell’Istria; dai 22 ottobre 1688 ai 10 ottobre 1739. s vrlo malo neispisanih stranica. Autori ovih zapisa su kustosi Istarske kustodije, koji su u navedenom razdoblju po službenoj dužnosti svake godine obilazili samostane svoje kustodije i pregledom stanja uspoređivali autentičnost samostanskih zapisa, tzv. inventara. Ti su se kustosi na provincijskim kapitulima ili kongregacijama birali na dvije godine s time da su u nizu mogli biti izabrani još jednom. Kolika je bila važnost uloge kustosa pokazuje i podatak iz 1605. godine, kada su gvardijani Istarske kustodije osporili dotadašnji način izbora kustosa i dogovorili se za redovito izmjenjivanje po samostanima, i to na temelju geografskoga ključa (iuxta situm conventuum). Iz tog razloga posve je razumljivo da su službu kustosa obavljali obični fratri, većim dijelom bez nekih znanstvenih naslova (kao što je magisterij ili bakalaureat), što je i bilo razlogom za tolike pogrješke i nelogičnosti koje se susreću u rukopisu. Rukopis je pisan govornim talijanskim jezikom toga vremena, s puno mletačkih izraza i dijalektalnih fraza, i dakako puno pravopisnih pogrješaka i nedosljednosti, posebno pri pisanju udvostručenih suglasnika (raddoppiati), koje mletački izgovor i pisanje zapravo ignorira ili zanemaruje.Uloga je i dužnost kustosa bila uglavnom vizitacija materijalnog stanja, provjera i usporedba s prethodnim stanjem i upisivanje nastalih promjena. Izvješća su kustosa, dakle, u ovom svesku opisivala uglavnom samo inventare pokretnih dobara pojedinih samostana i samostanskih crkava. Stoga kustosi i nisu ulazili u pravno, moralno, ekonomsko, upravno i disciplinsko uređenje popisivanih samostana, što je pak bila briga i zadaća provincijalove vizitacije, a o čemu govore provincijalova izvješća, koja su sačuvana i pohranjena na drugome mjestu.U izvješćima ove knjige Istarske kustodije franjevaca konventualaca izdvojene su i posebo istaknute tematske cjeline: crkva (chiesa), sakristija (sacrestia), sobe za spavanje (dormitorio), knjižnica (libraria), posteljina i ručnici (biancaria), kuhinja (cucina), blagovaonica (refettorio), ostava (caneva), spremište (dispensa), podrum (cantina)... Najzanimljiviji su opisi oltara u crkvama, pregled liturgijskih pomagala/misala, opis i popis knjiga, slika i relikvija. Gotovo svaki kustos stavljao je opaske i napomene uz manjak ili nadopunu predmeta navedenih u inventaru, što omogućuje komparativni uvid i praćenje porasta (accrescimento) i manjkova (diminuzione).Većinu inventarskih zapisa prenosimo onako kako su ih kustosi zabilježili, s mnogim pogrješkama i čestim kombiniranjem latinskih i talijanskih izričaja. Riječi i rečenice u talijanskom jeziku istaknute su kurzivom, kako bi se naglasila razlika između originalnih zapisa i naših umetaka i objašnjenja, a brojka u zagradi naznačuje stranicu u spomenutom rukopisu. U bilješkama pod tekstom navodimo i kratke podatke o fratrima koji se u rukopisu spominju, ponegdje i s navodom izvora. Time smo željeli potaknuti daljnja istraživanja izvornoga gradiva, osobito zbirke, koja je pod nazivom Acta Provinciae u dvadeset svezaka pohranjena u Arhivu Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca u Zagreb